Mrvice
Br. 52
Dozivam te iz sna
u kome se sakrivaš
(navika ili potrebane
ne mijenja stvar
san je dubok)
budna su samo pitanja
Sakrivaš li se po navici
Zovem li te po navici
Br. 53
Da li su dubine baš duboke
li su samo obična
prizemna priča
možda koprena samozaštite
pred pretpostavljenim napadom
ili tek bijeg pred osrednošću
(miješa li prste sujeta)
Br. 54
Ponovo mi bacaš
pogled preko ramena
onaj koji tako otrgnut
ima svoj život
kao i obično
(kao) slučajno
raspiruje raspravu
na temu „htjeti i moći“
pat pozicija
vječno
Ovaj put
tvom slučajnom pogledu
ustupam bijele figure
Br. 55
preispitivanje ličnog zla
suprotstavljenog tuđem
prepuštenost na veselje
navodno nezainteresovanim
sve je na tezgi
ruka pružena
biramo li
odlučujemo li
plaćene promašenosti
teško se gube
nekupljeni sjaj
koliko ko zna
ko se usudi
i može...
vriskom biram svjetlo
(poznavanje suštine crnila
i svijesti o sivom
karta u rukavu)
Br. 56
Ruka ispružena
tamo sam gdje me više ima
pusti oko da poleti
za početak
kiše padaju kao nacrtane
propadajući u modre magle
bojene stidljivim suncem
kao na drevnim slikama
(stari majstori
mnogo su znali
osjećam njihov podsmjeh)
Br. 57
Ne pitaj
koja je od stvarnost bitna
koraci u riječima
nenaučena vještina
lakog osmjeha sapliće
lakoću dodira
(dodir osmjeha
ne daj da boli)
Br. 58
Biti žena
po moranju
po neizbježnom htijenju
ili tek puki biološki fakat
"kurva anđela"
ili
"kurva sa moralnim načelima"
pjesma
život
ili
pjesma života...
Br. 59
Noć grli misao koja
obezvređuje samu sebe
izmičem sitnim koracima
oslonjenba na izboreno
pravo pjesnika
na neshvaćenost
i pitanja koja gube značaj
pronalaskom odgovora
Br. 60
Potrebne nedorečenosti
zbunjenost pred
neočekivanim
odbrana pred strahom
ili samo ključ kapije
nad kojom piše
put u slobodu
(tražiti zagubljene ključeve
razvaliti lokote
ili ruku pod ruku
sa tišinom
čekati prosvjetljenje)
da li je vrijeme čekanja
bezgranično
Br 61
Dozvolila sam pogledu
da krene neometan
uklonivši predhodno sve prepreke
gonjena čudnim predosjećanjem
da će završiti u praznom
zaglavljen između dva besmisla
Br. 62
Kao slučajno dobačena je riječ
riječ koja se ne izgovara
jedna od onih koja uklanja uspomene
koja zna da zaboli i kada voli
koja se razliva poput
suvih tragova u mokrom snijegu
koja je sudar sa zidom bez vrata
Uhvaćena je
(odlučila je žena u ženi)
Br. 63
Između dva uobičajena monologa
koji se meko prepliću
tvoj unaprijed isčitan pogled
kaže mi: Pogledaj ih, čemu se trude
neukim rukama da objasne neshvaćeno
crtaju mape bez rijeka
bez planina
bez mora
misle da misle
misle da brode
Br. 64.
Podignutom obrvom
(sve češće, ako bih htjela biti iskrena
ne mogu reći i da mi se to dopada)
slušam beskrajne priče o ljubavi
udobno zaklonjena pitanjima
Čemu trošiti riječi
Ko si ti samozvani znalci tajne
Uhvaćena u zamku bujice
riječi nejasna smisla
puštam misao da leluja
ponad zaludna truda
Br. 65
Ej, Vi koji ste riječi stvarali
pravili ih i griješili
(slučajno ili namjerno
nevažno je za ovu priču)
Vas bih da upitam po nešto
na primjer, o riječi "moral"
da li ste tačno znali šta radite
kada ste je takvom skovati
i značenje joj udahnuti
i takvu arogantnu
među ljude nepitano pustili
ili ste je tako matori
ispraznim životima zgaženi
svojim cinizmom obojili
Biljana Gajić
Br. 66
U sudaru dva dana
različita i po boji i mirisu
na dlanu mi je data tuđa misao
“Retki su oni koji shvataju granicu slobode...
A jos redji oni koji shvataju slobodu granice”
Borba sa dilemom
pružiti ruke i dohvatiti
ili zakoračiti i prekoračiti
(ruku mi daj
nešto mi govori
da bi moglo biti dosadno
Br. 67
Čudna vremena donesoše čuda
u raskoraku sam sa svojom sjenom
odvojena od tla i razapeta
klateći se mazno
na kazaljkama zidnog sata
lažući sebe ubjedujem tebe
da baš to i tako želim
Br. 68
Odavno znamo oboje
(jer neka stara
dokona istina
uporno vrišti iz ugla)
nedostajuća riječ
iz starog pamćenja
progoni i od nekud
dogoni podsmjeh
padajući na plodno tlo
Br. 69
Govoriću ti o malom čudu
jer i zarobljene bijele margarete
boju promijeniše
I glave pognuše
u nevrijeme naspram dvije
izmirene suprotstavljenosti
kažeš mi:
Beskraj okovan trenutkom
trenutak okovan beskrajem
kažem ti:
I poezija mi je noćas tijesna
Br. 70
Na otvorenim vratima sobe ćutanja
koja imaju početak kraj
sačekuješ me držeći misao na dlanu
prepoznavši moju potrebu
da pobjegnem pred golim riječima
vođena strahom
pred težinom neizrečenog
zatvaraš vrata
dok se tvoja misao lijeno proteže
klizeći uz moja bedra
obavija mi struk
liže kapi soli među dojkama
nedodirom bez izlaza
Br. 71
Vrisak pronađen u starim bilješkama
podsjeća me na sve rjeđe dileme
vrijeme me odavno posmatra
blagim podsmjehom
dok skupljam poništena značenja
i saznanja u raspadu
Br. 72
Bjeloputi šetači promiču
zaokupljeni hvatanjem
rijetkih zraka sunca
nezainteresovani za moj
zaludan napor da razvodnim
magle gustih boja
prigrlim bajata razočarenja
divljine svoje ukrotim
pod tvojim pogledom
koji u dva stiha kaza
ono što nije za reći
Br. 73
Krik koji počinje tišinom
ili je ispravnije reći
tišina koja je suština krika
najavljuje trajanje
Da ti objašnjavam
ne mogu i ne znam
ako si ljubopitljiv
samo ispruži ruku
dodirni moj taj moj krik
i tu moju tišinu
Br. 74
Biti Žena
piše se punim plućima i mekom
dobro zašiljenom grafitnom olovkom
jako crvene boje
potpisuje se pogledom
dopisuje se dodirom
PS.Ako poželiš biti saučesnik
naoružaj se strpljenjem
ne zaboravi strast
nježnost i nije neophodna
uči se udvoje
Br. 75
Poljubac okamenjen
skrajnut negdje između jutra i sutra
u škripac vremena
i tako javi nepredat
snu sakriven
čami i zla vremena vreba
buduću glad da napoji
onu za koju kažu da je nema
da je ne smije i ne može biti
oni koji misle da znaju i san i javu
dok mi ćutimo osmjeh
i čuvamo u kamenu poljubac
od tog istog kamena
sigurni da je tu i ono čega nema
Br. 76
Pred izrečenim
a nedorečenim istinama
iz udobnosti meke poezije
i loše krojene stvarnosti
sklanjam dušu u šifonjer
PS. Ključevi su pod otiračem
Želiš li se smijati sa mnom
Br. 77
Ne daj se prevariti
moj poziv u smijeh
nije dobra namjera
ne opravdava tezu
"i smijeh je ljepši udvoje"
Neeee, ovo je samo recept
kako da smijeh postane smješniji
(pod)smjeh
ili nešto drugo
nevažno
smijaćemo se
Br. 78
Minimalna kvota suštine
više je nego zadovoljavajuća
za mas(medij)e
Po novopravilima
optimalna količina suštinskog
igra na sreću
ili
(ako je usud milostiv)
autobiografski presjek
nedefinisanih nadanja
Br. 79
Lukavi maloumnici
zaposjevši male i velike tronove
zapovjedaju
opsjedaju
obezvređujući činjenjem
Sjecite glave dubokoumnima
(bez straha pred greškom
i bez suđenja
krivica je sveprisutna
dokazana i prokazana)
zarad zločina nečinjenja
Traže se
vješt dželat
i pismen zapisničar
Br. 80
Priznajem
krivac sam
podmuklo poklanjam
čekajući darove
za tvoj osmjeh
sačuvan je prazan prostor
u sjećanju
Br. 81
Dušu bacam na koljena
pred malim i velikim
monumentima
u samoći
i pitam te:
Estetika kao potreba
kao izgovor
ili samo puka uzgrednost
Čujem li to neki glas:
Nadomjestak
Br. 82
Sa tobom pričam o sebi
sa sobom pričam o tebi
bezuspješno pokušavajući
željom da uvježbam
koreografiju uzmaka
krijući se iza
uobičajeno prihvatljive
subjektivnosti
Neprimjerena lakoća rečenog
ubija me u trajanju
Br. 83
Otvorio si škrinju
u kojoj čuvam novac
kojim sam namjerna
isplatiti sve neplaćene dugove
I šta ćeš sad izabrati
dodati
ili oduzeti
između kapitulacije
i povlačenja
sa iluzijom dostojanstva
Br. 84
Male i velike pobjede
sudaraju se
u svojoj nepotrebnosti
idući ka izvjesnom
znajući ishod
znajući da će se
kao i sada
kao i juče
kao i sutra
pokloniti i pokoriti porazima
i biti sretne
ako im bude data
milost izbora
Br. 85
Šapućem ti vrisak
(bez)uspješno se otimajući bajkama
Sjeti se, onomad u vremenu
između dva sna i jedne jave
gledao si kako se bezuspješno
koprcam u kandžama sedam bajki
(kažu: sedam je sretan broj
kažem: sretno sam rastrgana onomad)
Sjeti se, nekog dana neke godine
s kraja ljeta sa zadnjim žegama
pokazala sam ti svih devet razlika
između bajke i sna i povjerila ti ih
Sjeti se, otvorila sam ti jutro
novim danom prognala san u javu
Br. 86
Jadni i bijedni čak i ne slute
koliko su strašne moje oluje od boja duge
kako su oštre makaze od snova
koliko u mozgu čuvam plavih boja
kako je gromovita svaka od mojih tišina
slika krajolika pred oluju
Dva stiha iz pjesme “Nebo” Električnog orgazma poslužila su mi kao šlagvort za ovu “Mrvicu”
“…moje su nebo vezali žicom
po mome mozgu crtaju šeme...”
Br. 87
Ti i ja
so i pogača
zarad osmijeha ili zbilje
svejedno
čekanje neizraslih
kada umorno podignu ruke
Br. 88
Istina blijedo leluja istrošena
stotinama nezavršenih maštanja
dok je neumorni tragači prizivaju
neumorno tražeći ko sveti gral
kažeš mi: Izreci istinu
kažem ti: Mi smo istina
Iluzija nam se podsmjehuje
Br. 89
U mom svijetu ne postoji plakanje
možda i navrati nekada
ko mari
vukodlaci, ale, crne vrane
Petar Pan ili Alisa
neko će zakucati na vrata
u tvom pogledu prepoznavanje
Br. 90
Kreneš
na riječ naletiš
kao na zid bez vrata
staro zlato
ili nova bižuterija
Br. 91
Teorija malih laži
jedna od malih laži
ona koja to nije u svom prapočetku
ona koja počinje ćutanjem
prijeteći grmljavinom
Br. 92
Kad osmjeh odgurnem
korak jedan zaostani
jer
bjesom prizivam samotnost
i po neka sjećanja
kao dan i noć smjenjuju se vremena
u kojima sam učila padanja
vještila se ustajanjima
Br. 93
Riječ iz kamena
dodir iz plamena
želja iz moranja
misao iz nesna
ne kopaj ispod mojih vjeđa
suze su davno prognane
rušeći snove onomad
tjelo je bacila u očaj
traže se
pojas za spasavanje i kamen sidraš
idemo iz početka
riječ iz...
tinja
žar u najavi
Br. 94
bila je
(i ostala)
ona koja je učila
(i naučila)
ježa na dlanu čuvati
(i sačuvati)
kap vode proliti
(i žege rositi)
u raskoraku zastati
neokrenuti se
zavedena šapatom
(i krenuti)
bosa vrelim asvaltom
(i strnjikom)
jer
bio je
(i jeste)
Br. 95
Zagrabim u svoju prošlost
zagrebem
i tamo gdje mi je najtoplije
najprijatnije
dom mi je
tamo gdje si ti
(sasvim slučajno
lažem li sebe)
pa makar to bila
jedna jedina riječ
ili tek jedna
romantična pjesma
u nastanku
Br. 96
I dok prošlost posmatram
ko naprsle zidove
progoneći sve svoje pale anđele
romantika se otme kontroli
strast povileni
otkine se i krene
nesputana
Br. 97
Ti koji znaš da je preživljavanje zanat
koji smo kao svi dobri đaci izučili
shvataš moja odbijanja i moja prihvatanja
bez pitanja bez osmjeha
kao igru
u kojoj se ne pobjeđuje ni ako se preživi
nepogrešivo prepoznaješ moju glad
i potrebu da nikada ne grabim puno od malo
uvijek je to malo od puno
emocije stisnute u pesnicu
Br. 98
Pitanje pravednosti sam davno zanemarila
Sobom sam te saplela pa prigrlila
Vremenu dopuštam da nas obavije
Da teče kraj nas dok mi
skamenjeni u trenu hodimo putevima
koje su drugi iscrtavali
Da li će pravednost jednom vrisnuti
Vratiti mi ukradena vremena
Pustiti me da ispisujem svoje puteve
Da li ćeš znati njima hoditi
Br. 99
Tišina tišinom dozivana
ili je to samo dosadan dan umiven tišinom
ljepljivim prstima sakupljam pramenje ćutanja
zvuke prepuštam nestrpljivim
vrijeme sam pohranila u pješčaniku
naredivši mu da ne teče
vrata otvaram tišini
Spuštena koplja
Odloženi mačevi
Tamo smo gdje i pripadamo
Konačno
Br. 100
Kreativnost uma
iznimno bezumnog uma
pred ogledalom
motiv za buduću sliku
ili
razum u sukobu
ali o tome je sve već poznato
juče sam ti sam ti govorila
da ne ponavljam
bili bismo loši ljubavnici
(oprostivo je)
bila bi to loša poezija
(neoprostivo je)
Br. 101
Dani izmrvljeni
noći u prahu
strast na parče
ljubav u mrvama
strah u mrvicama
život u poeziji
ne brini
to smo mi
u tragovima
Br. 102
Zaluđeni drskostima predvečerja
krećemo malim noćnim razgovorima u susret
osmjehom dječaka sakrivaš
džepove prepune riječi
odavno pripremljenim za svaku priliku
a pitanje je samo jedno
računaju li se sve stare tuge
kada se svodi dan
Mrvice
(umjdesto prologa)
Dvoje zastalih nezaspalih
od bedra do bedra
krila su nam bijela
šta košta da košta
dan tu ne može ništa
Biljana Gajić